Razgovor

Ja: Zdravo Bože.
Bog: Zdravo…
Ja: Raspadam se. Možeš li me sastaviti natrag?
Bog: Radije ne bih.
JA: Zašto?
Bog: Jer ti nisi puzzle.
Ja: Što je sa svim dijelovima mog života koji padaju na zemlju?
Bog: Ostavi ih tamo neko vrijeme. Pali su s razlogom. Pusti ih neko vrijeme, a zatim odluči trebaš li vratiti neki od tih komada.
Ja: Ne razumiješ! Pucam!
Bog: Ne, ne razumiješ. Transcendiraš, razvijaš se. Ono što osjećaš su rastući bolovi. Riješavaš se stvari i ljudi u svom životu koji te zadržavaju. Komadi ne padaju. Komadi se slažu na svoje mjesto. Opusti se. Duboko udahni i pusti da stvari koje više ne trebaš padnu. Prestani se lijepiti za komade koji više nisu za tebe. Neka padnu. Pusti ih.
Ja: Jednom kad počnem to raditi, što će mi preostati?
Bog: Samo tvoji najbolji komadi.
Ja: Bojim se promijeniti.
Bog: Stalno ti govorim: NE MIJENJAŠ SE!! POSTAJEŠ!
Ja: Postajem, Tko?
Bog: Postaješ onakav kakvog sam te stvorio! Osoba svjetla, ljubavi, samilosti, nade, hrabrosti, radosti, milosrđa, milosti i suosjećanja. Napravio sam vas za mnogo više od onih plitkih komada kojima ste se odlučili ukrasiti i za koje ste se zaljepili s toliko pohlepe i straha. Neka te stvari padnu s tebe. Volim te! Ne mijenjaš se! Postaješ! Ne mijenjaj se! Postani! Postani tko želim da budeš, kakvog sam te stvorio. To ću vam stalno ponavljati dok ne zapamtiš.
Ja: Ode još jedan komad.
Bog: Da. Neka bude ovako.
Ja: Znači… nisam slomljen?
Bog: Ne, ali razbijaš mrak, poput zore. Novi je dan. Postani!! Postani tko zapravo jesi!!”

Autor i umjetnik nepoznati