Vještica.

Vještica.
Jedna meni draga znanica, jedna od onih s kojima sam krenuo na tečajeve Thete, pričala je kako ju doma muž i djeca od milja zovu vještica od kada je počela prakticirati Thetu.
Sjetih se toga čitajući jednu fantasy knjigu u kojoj se spominju vještice.
I onda je krenulo…
Ako su ljudi koji se bave iscjeljivanjem dakle pomaganjem sebi i drugima, vještice i vješci, što po mnogima jesu jer evidentno mogu svašta što većina ljudi smatra nemogućim, onda bi “vještičji kod ponašanja” trebao biti odokativno ovakav.
Pišem u svoje ime, drugi neka se nađu u tom tekstu ili ne, njihova volja. Ali poigravam se mišlju da sam vještica, vještac, kakav bi bio. I malo ću metati misli na ekran, čisto da kasnije vidim kako mi misli rade.
Sve je jednako lako. Za većinu stvari treba malo vremena i truda. No znajući kako smo skloni druge procjenjivati i u mislima osuđivati, kako su mnogi moji klijenti i polaznici tečajeva u početku naših druženja skloni tome jer to su navike generacija i života, okoline i društva u kojem živimo, znam da imaju osjećaj da je teško biti “dobar”.
Ajde onda ćemo ovako.
Sjetite se kada ste zadnji puta na nekoga ili nešto planuli, bili ljuti, svašta pomislili ili rekli, možda u afektu. I možda vam je kasnije bilo žao ili niste razumjeli svoju reakciju. Mnogi misle da je teško naučiti kako biti miran i pristojan i suosjećajan i pouzdan i zahvalan i pažljiv i pomagati… i biti okružen istim takvim ljudima.
Ako je teško naučiti kako nešto napraviti još je teže naučiti kako nešto ne napraviti. Na ovom svijetu bilo bi puno više žaba krastača, magaradi i raznih životinja DA NE ZNAM KAKO NE PRETVORITI NEKOGA U ŽABU KRASTAČU, magarca ili neku drugu životinju. U nama je dobro i loše, dobro je često sakriveno, a loše je često pod utjecajem okoline i okolnosti – na površini. Ali onaj često sakriveni dio, dobar dio nas, je važniji. Ono dobro, zaključano u podsvjesti.
Zbog toga sam stalno tu negdje, pomažem ljudima najbolje što znam i ispunjava me kada vidim da je ljudima nakon toga bolje. To zadovoljstvo guši vještičji samozadovoljni hihot. Mnogi vjeruju da su neki ljudi kao i ovce glupi i nezahvalni, ja znam da su neki takvi ali znam i da ako im je ponuđen izbor i pokazan način, promjeniti će se. Najčešće. Ne uvijek i ne svatko. Ali i da je samo jedan od mnogih, vrijedi truda. Ako si vještica od glave do pete, sa šiljastim šeširom i crnom svjetlucavom pelerinom, i pomažeš ljudima, vrlo brzo odbaciš šešir i pelerinu jer shvatiš da u stvari nema razlike između tih ljudi i tebe, samo što si ti vještica pa znaš. Oni ne znaju.
Kada izbacite neko zlo iz sebe, ono čsto nije nestalo, i dalje je to ili neko slično u blizini. Zlo je za sada još uvijek sastavni dio svijeta. Zlo ne možeš napasti. Ono uvijek može umaknuti. Može se pritajiti i naizgled nestati, kao da u zemlju propadne. No kad tad će te pokušati naći. Privlačiš ga ako si to dozvoliš. Lošim mislima, zamjeranjem i osuđivanjem, okrivljavanjem… Ne možeš ga napasti ali ako mu nisi zanimljiv, ako mu nisi privlačan, ako nemaš ni F od njegove frekvencije neće te zapaziti. Nećeš ga privući.
Ako vam je stalo do ljudi i volite ih, čak i one “glupe i povodljive kao ovce, zlobne, ishlapjele, tupave sa slinavom djecom koja ne slušaju, lakoumne, luckaste, smrdljive i zapuštene, napirlitane i pokretne reklame za parfeme i brendove, budale koje se ponašaju kao da su im svi drugi sluge”… e to je ono što ja zovem magijom, čarobnjaštvom i vještičarenjem. Kada sve to vidiš i osjećaš, razumiješ i poštuješ – i svejedno ne odustaješ od njih. Kada bdiješ uz nekog starca koji napušta ovaj svijet, kada mu olakšavaš muku koliko možeš, umiruješ i otpuštaš njegov strah, ispraćaš ga. Kada omogućiš nekome tko je od svih otpisan da se još jednom pogleda s voljenim osobama, da se oprosti, i isto to omogućuješ njegovim bliskim ljudima, čak i kada su nakon toga te osobe ljute i ne shvaćaju što su dobile… Kada nakon neprospavane noći jer je netko imao tešku prometnu nesreću i na operaciji je i ne zna se hoće li preživjeti, legneš u zoru, a u 8 te netko treba jer mu žena rađa i on je u panici jer ne zna što će a usput ga i boli glava pa ti ustaneš i pomažeš kako najbolje znaš… I nije ti važno što će mnogi od njih sve to ubrzo zaboraviti nošeni strujama života i svakodnevicom. To je vještičarenje. To je korjen i središte energije vještičarenja. Magija. Da, stvar je u ravnoteži svemira, u tome da te ljudi vide kako pogledom pomičeš stvari, kako mjenjaš okus vode, zaustavljaš pljusak da majka s djecom ne pokisne… sve ono što ljudi očekuju od vještice… ali nije ti to važno, da te vide i da te se boje jer neminovno je u ljudima taj strah od nečega što ne razumiju. A ima i onih koji ne razumiju baš puno. I nudiš im i tko prihvati pomažeš mu da razumije. Važno ti je da znaš i možeš pomicati stvari na daljinu kada je to potrebno, čistiš vodu gdje je potrebno i dozvoljeno, da majka s djecom ne pokisne ispunjava te srećom makar nitko ne zna da si ti razlog njihove suhoće, da je od svih otpisani starac umro bez straha, u miru, i spokojan otišao pričati sa svojim precima. To ti je važno. I znaš da je s đinđama uz dosta učenja i prakse u stvari lako, s kristalima, zvijezdama i brojevima, s viskom i mantrama – ali znaš i da je s ljudima najteže, i ne odustaješ. Voliš to kada je nekome bolje, kada i on napravi korak u tom smjeru da mu bude bolje. Kada si ga ti potaknuo da krene putem i na način da mu bude bolje čak i kada on to ne razumije.
To je ono što vještice rade. Takva bih ja vještica bio, da sam vještica.
I mada se duuuugo nismo čuli, vjerujem i da moja poznanica s početka teksta i dan danas vještičari. I ne odustaje, kao ni ja.
A vi? Koliko ste vi vještice?